Zato, šuti, ne govori ništa.

Nisam ja oduvijek ovakav bio, nisam! Nekoć sam vjerovao ljudima, ali su me iznevjerili! Nekoć sam od njih očekivao, ali su me razočarali. Nekoć sam bio blag i pažljiv, ali su me iskoristili! Zato, molim te, ne govori o meni, ne sudi o mom životu, jer iza svakog mog postupka stoji neka priča, iza svake moje riječi stoji nešto na čemu sam naučio! Zato, šuti, ne govori ništa, osim ako nisi proživio isto…

Pitam se, jesi li me namjerno zarazila tim Balaševićem?

Nisi odustala dok mi njegova melodija nije postala zvonjava na mobitelu. Na cd-ovima koje smo slušali u autu svaka druga pjesma bila bi njegova. Pitam se, jesi li me namjerno zarazila tim Balaševićem? Tko bi rekao da ću jednog dana slušajući nekakav d-mol tragati za tvojim sitnicama kojima već nekoliko mjeseci nema ni traga. Svi oni lijepi zajednički trenutci i uspomene koje smo stvorili uzrok su zbog kojeg redovito preskačem onu ‘Nedostaje mi naša ljubav’, a dobro znaš da mi nedostaje. Kad me pogledaš s druge strane ulice, automatski u glavi reproduciram onaj stih u kojem kaže da nam ostaje to što se volimo, ali samo se zavaravam. Prebolio sam mnoge prekide i podnosio ih bez problema, ali onda si došla ti i taj Panonski Mornar. Govorila si mi da je ljubav jedino za što se vrijedi boriti, povjerovao sam ti i borio se. I nakon svega mnogi bi rekli da ljubav nije dovoljna, ali meni jest. Samo očito, ne i tebi. Zanima me samo pitaš li se ikad što radi tvoj neko? Vjerojatno te i nije briga, ali evo reći ću ti što radim . Vozim putem i slušam Balaševića. Svanulo je jutro i došao je dan koji već nekoliko mjeseci dolazi i podsjeća na to kako: ‘teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli, teško je kad neko tvoj prestane da te voli’.10891743_817580414975471_7790710510449014259_n